Friday, July 10, 2015

20. januar 2015. ili Rastemo

                             


2 godine.
Naučila si me toliko puno.


Da hodam. Da posmatram. 
Podsetila si me koliko je svaki korak u životu važan i dragocen.

Da govorim... 

Koliko je važno reći "hvala", "izvini" i "molim te" i "volim te"; te pomalo zaboravljene reči.

Potsetila sam se da tolerancija i strpljenje na kraju daju rezultat.


Naterala si me da naučim da se kontrolišem, da budem beskrajno popustljiva i da promenim stavove i navike za koje sam mislila da su nedodirljivi.


...Da su tvrdoglavost i plač tako moćno oružje (mada svaka žena to zna;)) ali i da lukavost ne može pobediti iskustvo.


Naučila sam da je važno jesti voće svaki dan.


... Koliko su sitnice oko nas nešto što nas može i te kako obradovati. Kada pada kiša, kako su lepe kapi.


Koliko je zabavno hvatati pahuljice u padu ili skupljati jesenje opalo lišće po parku;


Igrati uz omiljenu pesmu. Naredjati kulu od kocaka, pažljivo i polako, samo da bi je srušio u deliću sekunde...


... Koliko su bitne neke stvari koje mnogi svakodnevno jednostavno podrazumevaju...


Popeti se na stepenik, skočiti u vis, jesti kašikom (sam!), navući nogavicu na nogu, obuti cipelu, imati zagrljaj i ljubav...


Naučila si me toliko toga. 
Zato se toliko i radujem sledećoj godini.

Rastemo zajedno. 

Ja kao žena i majka, ti kao dete.
Dala si mi nov život. Otvorila oči. 
Beskrajno si me usrećila i napunila moje srce ljubavlju.
Uzmi je, tvoja je. Troši je kad god ti treba, pružam ti je na dlanu.


Mojim veselim okama, najsladjim loknicama, mom najvrednijem blagu, ogledalu moje duše.
Neveni.

Srećan rodjendan, mila moja.
Mama


No comments:

Post a Comment